Prirodna svjetlost ulazi samo kroz vrlo nisko i horizontalno postavljene otvore iza oltara, zbog čega vještačko svjetlo igra veliku ulogu. Siza je to dizajnirao imajući na umu orijentaciju posjetitelja, ali iznad svega da napravi prostor koji je veoma poseban, odvojen i sa stimulirajućom atmosferom.
Kenneth Frampton otvorio je izložbu slikama Alvaro Size, Zagreb. Umjetnička galerija nije bila dovoljno velika da ugosti sve koji su bili zainteresirani – izlagali su se crteži u kojim je Siza tražio konačni izraz kapele. Nakon 12 godina kapela je za ulagača napokon završena i to na prostoru Hrvatskog Zagorja, u parku baroknog dvorca Miljana.
Monolitna, gotovo potpuno zatvorena građevina s krečnjačkim pločama izgrađena je na padini brežuljka najvišeg vrha posjeda. Ova blizina okolini ukazuje na asketsku introverziju kapele. Međutim, arhitekta je prelazni dio dizajnirao između prirodnog i vještačkog u vidu terase – piazzette – s pogledom na brdoviti region Zagorja i niz plavkastog planinskog lanca u pozadini. Ovo zdanje označeno je dualnošću svojih materijala: vanjske granice napravljene su od prirodnog, rezanog kamenog materijala, dok je unutarnji dio napravljen od izlijevanog betona. U smislu jednostavnosti, tehnologija vidljivog betona određuje sliku enterijera. Jedini ‘ukras’ su oplate i udubljenje za njihovo učvršćivanje. Stroga čistoća autorovog pristupa mogla bi nas možda podsjetiti na nekadašnje kršćanske građevine; u smislu tradicije prošlost je imanentna u sadašnjosti. Naravno, ne postoji sumnja u modernost pa čak i aktualnost takvog minimalističkog dizajna.
Prirodna svjetlost ulazi samo kroz vrlo nisko i horizontalno postavljene otvore iza oltara, zbog čega vještačko svjetlo igra veliku ulogu. Siza je to dizajnirao imajući na umu orijentaciju posjetitelja, ali iznad svega da napravi prostor koji je veoma poseban, odvojen i sa stimulirajućom atmosferom. U ovom se smislu Walter Benjaminovo mišljenje o umjetnosti kao kognitivnom medijumu može odnositi na kapelu u Miljani.
Arhitekta je dizajnirao svu crkvenu opremu prema cjelokupnoj ideji kapele – precizno i dosljedno, bez nečega što je suvišno i što mora biti simpatično. Drveni krst čiji oblik budi asocijaciju na razapetog Isusa je u najmanju ruku dominantan, podsjećajući nas na krst u poznatoj crkvi Santa Maria u Marco de Canavezes, jednom od najbitnijih ranijih Sizinih radova.
U ovoj svetoj građevini, dvije su ideje veličine. Ideja individualnog čovjeka i ideja svijeta. Popucala betonska struktura na ulazu simbolizira veličinu čovjeka, ujedno s nadstrešnicama i klupom. Ovo omogućava i zaštitu ulaza visokog 8 metara koji se, zahvaljujući umjetnoj svjetlosti, ne čini definitivnim. Uz pomoć svoje, apsolutno lične poezije, Alvaro Siza stvorio je sveto mjesto u Miljani koje je individualno koliko je i univerzalno.
