spot_img

Francis Kere dobitnik je Prietzkerove nagrade u arhitekturi 2022. godine

Laureat najvećeg arhitektonskog priznanja 2022. godine dobio je Diebedo Francis Kere, arhitekta rođen u Burkini Faso, edukator, društveni aktivista, i dobitnik Aga Khan nagrade u arhitekturi 2004. godine, ali i dizajner Serpentine paviljona 2017. godine.

Poznat po osnaživanju i transformiranju zajednice kroz proces arhitekture, Kere, prvi dobitnik crne rase koji je ikada primio ovu nagradu, pretežno radi na područjima na kojima se koriste lokalni materijali i grade savremene ustanove čije vrijednosti proizilaze samu strukturu, pružajući uslugu i stabilizirajući budućnost cijelih zajednica.

„Njegove zgrade odišu ljepotom, skromnošću, odvažnošću i izumom, i zahvaljujući integritetu svoje arhitekture, Kere uspješno ispunjava uslove kojom dolazi do ove nagrade“, zvanična je objava Pritzkerove nagrade. Tom Pritzker, direktor The Hyatt fondacije, objavio je i nagradio 51. dobitnika nagrade nakon Anne Lacaton i Jean-Phlippe Vassal, osnovane još 1979. godine. Hvaljen za svoju nadarenost koju je i pokazao u svojim djelima, njegove moći idu dalje od svijeta arhitekture, a ovaj izgrađeni arhitekta jednako je prisutan u Burkini Faso i Njemačkoj, u profesionalnom i ličnom smislu.

Nadam se da ću promijeniti paradigmu, potaknuti ljude da sanjaju i da prihvataju rizike. Materijal ne biste trebali bacati zato što ste bogati. Kvalitet ne morate stvarati ako ste siromašni, […] Svi zaslužuju jednakost, svi zaslužuju luksuz, i svi zaslužuju udobnost. Zajedno se trebamo suočiti s problemima klimatskih promjena, demokratijom i oskudicom, jer je to problem sviju nas.“ – Francis Kere, dobitnik 2022. Prietzkerove nagrade za arhitekturu.

Rođen u Gandou, Burkini Faso 1965. godine, živi u Berlinu i radi na poboljšanju kvaliteta života i iskustva mnogih stanovnika svih regija svijeta koje su vremenom zaboravljene. Najstariji sin seoskog ceribaše i prvi od svoje zajednice koji je pohađao školu, njegov osjećaj za arhitekturu potječe iz njegove školske učionice u kojoj nije bilo niti zraka niti svjetlosti, a s druge strane iz jednog malog osvijetljenog, ali sigurnog mjesta gdje bi njegova nena sjedila i pričala priče. 1985. godine, otputovao je u Berlin da bi pohađao stolarsku školu, svakodnevno učio da pravi krovove i namještaje, dok bi po noći sjedio na časovima. Za nagradu je dobio školarinu na berlinskom univerzitetu, i 2004. godine je diplomirao na arhitekturi.

„Moramo se boriti da stvorimo kvalitet koji je potreban za poboljšanje ljudskog života“, rekao je Kere.

Dok je bio mlađi, obećao je da će poboljšati izdržljivost škola u klimatskim uslovima, omogućavajući lakše učenje i podučavanje. 1998. osnovao je Kere fondaciju i postao advokat za dječja prava na ugodno mjesto za učenje. Njegova prva građevina Gando osnovna škola, izgrađena je od strane i za lokalno stanovništvo, koje je ručno izgradilo svaki dio objekta, vođen arhitektonskim modernim inženjeringom.

„Odrastao sam u zajednici gdje nije postojao vrtić, ali gdje je zajednica bila vaša porodica. Svi su se brinuli za svakoga i cijelo selo je bilo vaše igralište. Dani su mi bili ispunjeni donošenjem hrane i vode, ali i druženjima, pričanjima i gradnjom kuća. Sjećam se sobe gdje bi moja nena sjedila i pričala nam priče, s malo svjetlosti i skvrčeni slušali bi jedni druge ali i njen glas u sobi koja nas je okrivala, pozivajući nas da se približimo i napravimo jedno sigurno mjesto. To je bio moj prvi osjećaj arhitekture,“ rekao je Kere, prisjećajući se svojih prvih dodira s arhitekturom.

Uz to što je arhitektura bila duboko zasađena u njegovom djetinjstvu i iskustvima u Gandou, Kere je komunicirao kroz zapadnoafričku tradiciju, pogotovo kroz praksu međusobnog razmjenjivanja ideja, pričanja priča, slavljenja i druženja. Za paviljon Serpentine iz 2017. godine, arhitekta je zamislio struktura koja je imala oblik drveta, s odvojenim krovom i odvojenim, ali zakrivljenim zidovima koji su formirali trokutaste indigo module, boju koja je predstavljala snagu njegove kulture i osobnosti. Unutar paviljona, kiša prolazi do sredine, simbolizirajući nestašicu vode širom svijeta.

Pored stvaranja za afrički kontinent, njegova izgrađena djela također podrazumijevaju one u Danskoj, Njemačkoj, Italiji, Švicarskoj, Ujedinjenom Kraljevstvu i SAD-u. Neke od njegovih poznatijih građevinasu Xylem at Tipper Rise umjetnički centar, Leo Doctors Housing, Lycee Schorge srednja škola, Nacionalni park Mali, i Opera Village.

POVEZANI ČLANCI

Comments

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime

NOVE OBJAVE