Naslovnica INTERVJU INTERVJU Tihomir Rozić, arhitekt i voditelj ARS STUDIO R d.o.o. Mostar

INTERVJU Tihomir Rozić, arhitekt i voditelj ARS STUDIO R d.o.o. Mostar

Moramo se pozabaviti odljevom mladog stručnog kadra

Arhitekura je inspiracija i stvaralački posao koji se ogleda u prostoru

rozic

ARS STUDIO R d.o.o. Mostar postoji od 1996. Godine i trenutno ima 6 zaposlenih. nadzora. Uglavnom se bave arhitektonskim projektiranjem i nadziranjem svojih objekata te rijetko ulaze u tuđe domene nadziranja ili vođenja tuđih projekata. Informacije o samom birou, mišljenje o odljevu mladog kadra te konferenciji „Oblikovanje i tehnologije arhitektonskih otvora“, donosimo u nastavku.

Kada je nastao arhitektonski biro, te čemu je sve orjentiran?

Biro je nastao 1996. godine, otvorio sam ga zajedno sa suprugom Brankom Rozić koja je također inžinjer arhitekture. Kako se posao širio i kako smo dolazili do tržišta i povećavali obim posla, tako smo povećaval broj ljudi ali i mijenjali svoje destinacije boravka, zakupa prostora dok nismo došli do današnjih prostorija u ulici kneza Mihaela Viševića Humskog 29 gdje nas sada ima šest uposlenih. Manje više smo svi orjentirani ka arhitekturi dok su naši ostali suradnici u biti vanjski suradnici što se tiče projekta konstrukcije, elektroinstalacija, instalacija klimatizacije, instalacija vode, i geodetskih usluga kod izrade parternih rješenja.

Od kakvih projekata ste uopće počeli, koliko imate mogućnost „birati“ projekte na kojima radite?

Biro je krenuo od nekih manjih objekata, nadzora. Uglavnom se bavimo arhitektonskm projektiranjem i nadziranjem svojih objekata što znači da vrlo rijetko ulazimo u tuđe domene da nadziremo ili vodimo tuđe projekte, uglavnom se bavimo svojima zato što imamo zasada relativno dovoljan obim posla da su svi ljudi opterećeni i ravnomjerno raspoređeni što se tiče posla. Što se tiče same orjentacije u poslu ili projektiranju nemamo nešto specijalno kao i ostali kolege, radi se sve zato što radimo na jednom relativno malom prostoru i nitko od nas ne može sebi dozvoliti neku specijalizaciju da kažemo da radimo sa stambenom arhitektorom, javnom, turističkom, uređenjem interijera… U biti se radi što god nam dođe pod ruku tako da i tu ima manje više uspješnih objekata što opet zavisi  od vremena, investitora, specifične situacije, trenutnog raspoloženja… Arhitekura je zapravo inspiracija. Uz sav talenat treba imati vremena za neke druge stvari, mora čovjek biti opušten, psihički u dobrom stanju. Ipak, to je jedan stvaralački posao koji se ogleda u prostoru gdje se mi generalno arhitekti grada mogu slobodno reći ne možemo baš pohvaliti nekim reprezentativnim rješenjima bez obzira na neka pojedinačna rješenja koja smo stvorili u zadnjih 20 godina.

Radili ste na mnogim projektima, s kojim ste se problemima susretali tokom godina?

Što se tiče nas, na traženje investitora mi uvijek pokušavamo dati maksimalno od sebe što je vrlo bitno za arhitektonsko rješenje ali i ujedno sliku grada u kojem živimo. Mi radimo čak i u Hrvatskoj, Crnoj Gori, imamo realiziranih projekata u Hercegovini, nešto i van Hercegovine ali smo uglavnom orjentirani na ovaj prostor. Što se tiče kvalitete projekata i vrstama poslova to ovisi zapravo od samog investitora, što želi investitor, koliko će uložiti te koliko ima strpljenja i volje da bi prihvatio neko arhitektonsko rješenje. Prostor u kojem živimo, često volim reći, je poseban tako da su i sami investitoru vrlo zahtjevni što je dobro da i oni žele unijeti jedan dio sebe kada se radi.  Ali vrlo često investitor je nestrpljiv i zato što živimo na jednom nesigurnom podneblju, ljudi žele za malo novaca da naprave dobar objekt što je vrlo teško. Danas je tehnologija materijala toliko napredovala da je to u današnjem prostou gdje mi živimo vrlo teško pratiti, pogotovo te savremene materijale.

Izgleda da u posljednje vrijeme sve više mladih odlazi iz zemlje. Jesu li naši ljudi obučeni, vode li nadležne institucije brigu o njima?

Opet se vraćam na segment slojevitosti ovoga društva pogotovo školovanja ljudi gdje živimo što je odraz vrlo niske razine školstva pogotovo u građevini koju ja živim i radim. Mnoge škole koje su nekada postojale su nestale a da bi mi mogli realizirati neke nove objekte s novim tehnologijama, vrlo je teško zato što nemamo obučenih ljudi i strašno puno ljudi je kvalitetnog kadra kako inžinjerskog tako i zanatskog na kojem mi svi počivamo. Uzalud nam je crtati ako nema tko to napraviti pa je to danas jedan veliki problem, da društvo vrlo malo vodi računa pogotovo prosvjeta i obrazovanje koji su nadležni za takve stvari, imam osjećaj da nemamu sluha za takve stvari. A bez školstva neće biti ni nas a ni ove države. Čini mi se da sve što je vrijedno odlazi. Činjenica je da bez naših ljudi, obrazovanja, kulture pogotove u svakom segmentu života, neće biti ni ovih prostora. Svaki je pojedinac za sebe i on stvara svoj prostor. Arhitektura je specifična stvar, vrlo zahjevna i složena gdje svatko od nas tko se bavi arhitekturom i projektiranjem mora da poznaje svaki spektar djelatnosti makar edukativno, površno, da biilo što kvalitetno napravio. Tako da se i u općem dijelu čovjek mora osloniti na poznanike, prijatelje iz drugih struka iz svi zanimanja koja nam danas nedostaju. Da bi neki dobar projekat isprojektirali vi niste sami bitni tu, bitni su i kolege učesnici koje sam na početku spominjao, od inžinjera za konstrukciju, vodu, struju za rasvjetu. To je kompleksno pa možemo reći da stvarno danas u našem prostoru fali svih tih zanimanja za kvalitetan i ozbiljan rad.

Spomenuli ste mladi kadar. Sve im je teže naći posao u današnje vrijeme. Što mislite kako iskustvo uopće mogu steći na fakultetu koje će im pomoći u budućem radu?

Mislim da to zavisi od fakulteta, prostora, tradicije fakulteta, gdje, što i tko studira. Ipak smatram da danas imamo pomamu univerziteta i fakulteta, što mislim da je jedna od lošijih poslijeratnih rješenja u prosvjeti i obrazovanju na našim prostorima. U državi koja ima vjerojatno čak i manje od 4 milijuna stanovnika, imamo barem 20-tak univerziteta diljem BiH. Mislim da apsolutno nemamo potrebe za ovolikim izbacivanjem visokoobrazovanog kadra nego da bi više trebali raditi na kvalitativnom nego kvantitativnom kadru. Nije bitno na kojem se univerzitetu, sveučilištu, nalazi student, je li on inžinjer ili bilo što drugo, njegov talent i rad će mu otvoriti prostor. Oni koji su otporni, bez obzira ako ostanu u lošoj okolini opstati će tako da je na kraju dosta tog kadra neupotrebljivo. Znamo da je došlo do velikog odljeva stručnog kadra, profesora, kvalitetnih nastavnika koji su otišli a izbacili smo polovan kadar. Zadnjih 20 godina se ne možemo pohvaliti da imamo vrhunski kadar a to se najbolje vidi po ocjenama međunarodnih asocijacija koji se bave ocjenom kvalitete sveučilišta u svijetu a nas nema nigdje. Takođeri, ljudi koji rade na tim fakultetima rade za malo novaca, tako da svi rade po pet poslova pa uvijek negdje morate faliti, sve je to polovno. Na poslijetku čovjek ne može dati ni sebi a ni onome kome treba pružiti uslugu obuke jer jednostavno nema vremena pa se mnoge stvari preskaču i 90 % stvari je kasnije do same osobe, pojedinca koliko voli taj posao i koliko ga uopće želi raditi. Sigurno da ima dobrih ljudi i oni koji su kvalitetnog znanja vrlo brzo nađu posao. U arhitektonskom pozivu, mi u gradu Mostaru se ne možemo pohvaliti jer dobar dio djece koja odu da studiraju negdje, vrlo često se i ne vraćaju. Što se tiče našeg biroa, zapravo i imamo potrebu za mladim kadrom. Volim raditi s mlađim inžinjerima jer njihova svježina daje i nama, poticaj za rad, donesu novi elan i nove svježije ideje, koliko god ja bio kritičan uvijek nešto novo dođe s njima. Tako da mladi svima nama daju polet i ponovno se vraćam na ono da se svi moramo pozabaviti odljevom mladog stručnog kadra. Nije bitno da li on bio dobar mesar ili liječnik sve je to kadar bez kojeg grad ne može da funkcionira. Mislim da bi se zajednica i ljudi koji vode ove prostore trebali posebno zabaviti stimulacijom tih ljudi, pokretanjem njihovih biznisa, otvaranju radnih mjesta. Mislim da je to jedan od osnovnih faktora današnjeg društva uz ove sve ostale naše infrastrukturne probleme, političke neodređenosi i mnogih drugih, za mene je trenuno najveći posao svih njih kako zaustavii ljude da odlaze i da sami sebi oblikujemo i podignemo na veći nivo život u prostoru u kojem živimo.

Na poslijetku, možda neka poruka za mlade obrazovane osobe, iz Vaše perspektive?

Ovom prilikom bi poručio mladima, da ih samo može kvalitetno zvanje i znanje osigurati bilo gdje, ne samo ovdje nego gdje god odu. Vani te nitko ne pita tko si niti što si, nego samo znaš li i koliko možeš raditi. Sigurno da će za sav taj kadar i ovdje biti mjesta ali i oni sami sebi trebaju osigurati prostor.

m-Kvadrat

Novosti

Kako izračunati količinu čelika za ploču, temelj i stub?

0
Procjena količine čelične armature za betonsku ploču, temelj i stub, grede itd. presudna je za procjenu troškova gradnje.  Projektni crteži koriste se kao osnova...

Related News

OSTAVITI ODGOVOR

Molimo unesite komentar!
Ovdje unesite svoje ime