Još se i danas prisjećam svojih kolega sa studija koji su bili pravi umjetnici prikaza nečeg što smo tada pripisivali arhitekturi.

Predstavljamo vam arhitektu Zorana Boševskog, živi i radi u Zagrebu u uredu STUDIO OWL. Diplomirao na Arhitektonskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu 1984. godine. Čitajte u nastavku.

Za početak, recite nam nešto više o sebi?

Arhitekta Zoran Boševski, živim i radim u Zagrebu, sada u malom arhitektonskom uredu STUDIO OWL. Diplomirao sam na Arhitektonskom fakultetu sveučilišta u Zagrebu 1984. godine u klasi profesora Nevena Šegvića. Najveći dio svog profesionalnog djelovanja ostvario sam u uredu STUDIO BOŠEVSKI I FIOLIĆ od 1991. sve do 2018. sa svojim partnerom Borisom Fiolićem, kojega nažalost više nema među nama. Tada je to bio veliki ured sa dvadesetak arhitekata, dinamičan, veseo i uvijek za izazove. Veliki je dio projekata, natječaja i realizacija nastao u tom periodu. Poslije studija završio sam i postdiplomski studij Graditeljsko naslijeđe u Splitu pod vodstvom prof. Jerka Marasovića, boravio i radio u Rimu 1986. Bila su to jako uzbudljiva i sretna vremena. Supruga Lidia je slobodna umjetnica.

Otkud ljubav prema arhitekturi?

Nije to bila ljubav na prvi pogled, previše mi je bila samozatajna, čini mi se da još uvijek sazrijevam uz tu disciplinu ili poziv kojeg sam odabrao. I kao stariji sam upisao doktorski studij “Arhitektura” pri Arhitektonskom fakultetu u Zagrebu i ponovo se vratio u školske klupe, jedno vrijeme i kao docent na studiju, zajedno sa studentima. Neizmjerno me činio sretnim taj period od 2013 do 2018. To je disciplina kojoj je sreća posvetiti se potpuno.

Kako je krenula vaša priča u svijet arhitekture?

Kada se iskreno prisjetim tih početaka, to je svakako bila ljubav prema crtanju, slikanju, svemu što je bilo vezano uz svijet umjetnosti. Tada je to bila neodvojiva komponenta. Još se i danas prisjećam svojih kolega sa studija koji su bili pravi umjetnici prikaza nečeg što smo tada pripisivali arhitekturi.

Koji su Vam projekti bili posebno značajni ili zanimljivi?

Ima ih dosta, neki su bili značajni kao važne realizacije, neki su bili važni kao natječajni radovi. Izdvojiti ću, na brzinu, neke i bez kronologije.

Trg Kralja Tomislava, Pula (natječaj 2013. realizacija 1. faza 2017. STUDIO BF)

Projekt je dijelom realiziran u prvoj fazi i rezultat je prvonagrađenog natječajnog rada. Građevina tržnice nije realizovana. Trg od 12.000 m2 bila je zapuštena prašnjava površina, naplavljeno jezero u kišnom periodu. U tu svrhu simuliran je matematički model sustava te je određeno koliko oborinsku vodu treba zadržavati u retencijama (podzemnim ili nadzemnim) te koja je kritična kiša na koju će se sustav projektirati. Odabrane su površine za retencioniranje, a dodatne retencije izvedene su podzemno. Spriječena je dodatna erozija. Spriječeno je plavljenje nizvodno od trga.U projektu je bila ključna uloga Tatjane Uzelac, dipl.ing.građ. Socijalizacija, (međusobni odnos stanovnika), dobili su potpuno novu dimenziju, susjedi koji su nekoliko desetljeća živjeli u iskom kvartu sada su se ipak upoznali, djeca su krenula u zajedničku igru i druženje.Oslobođena velika površina postala je zona za manifestacije koje predstavlju neki novi život trga.

Foto: Igor Zirojević

Stambeno naselje Pavlenski put (2012-2016. STUDIO BF)

Za ovo naselje privatni naručilac postavio je zahtjevan program. Projekt je bio nominiran za nagradu “Drago Galić” za stambenu arhitekturu. Neke zajedničke sadržaje koje smo pokušavali ugurati u program nisu realizirani. 

Foto: Miljenko Bernfest

Zagrebačka zračna luka (pozivni natječaj 2008. STUDIO BF)

Na ovaj konkurs smo bili pozvani uz renomirane svjetske arhitekte, tako da je nagrada otkupa nama  bila velika kao 1. nagrada.

Adaptacija i dogradnja osnovne škole “Ksaver Šandor Gjalski” (natječaj 2011. STUDIO BF)

Nakon dobivene 1. nagrade na konkursi i izrađene kompletne izvedbene dokumentacije projekt je realiziran tek prošle godine, i to bez našeg nadzora, ali ipak po našem projektu. Preskočeni smo od bivše Gradske uprave iz nama još i danas, nedokučivih razloga.

Foto: Robert Leš

Savezni natječaj za urbanistički razvoj Ljubljane

Međunarodni Pozivni Urbanistički natječaj “Pula-Riva” (2011.)

Nismo bili pozvani, ali smo osvojili 1. mjesto na konkursi. Rezultat je urbanistički plan uređenja do kojeg smo došli mukotrpno kroz nekoliko godina borbe i usaglašavanja sa zakonodavnim okvirom. Građevine na pontonima koje poznaje evropska praksa u ovom slučaju smo probijali sa dopunama Zakona o prostornom uređenju, generalnog urbanističkog plana I ostalih birokratskih zavrzlama. Npr. “ponton-muzej” nije građevina, zavodi se u registar brodova, zaposleni u muzeju moraju biti licencirani, tehnički pregled se obavlja jednom godišnje, a još I danas nije jasno tko gasi eventualni požar?; vatrogasni brod nadležne lučke uprave ili gradska vatrogasna postrojba?

Međunarodni natječaj za balansirani pokretni most “Prince Claus Bridge Dordrecht Amsterdam”  Nizozemska, 2015.(STUDIO BF)

Naš natječajni projekt je od 130 radova ušao u drugi krug, među 5 projekata. U finalu smo morali dodatno elaborirati, načiniti proračune i braniti rad pred komisijom. Bili smo u konkurenciji sa izvrsnim projektima od kojih sigurno izdvajam projekt “Ney&partners”, koji nije prvonagrađeni rad.

Natječajni projekt za pješački most “Muste” Ljubljana 2019. (STUDIO OWL)

Ovaj natječajni projekt radili smo sa Građevinskim fakultetom u Zagrebu i mr.sc. Nijazom Mujkanovićem, dipl.ing.građ i saradnicima. Rad je osvojio 2. nagradu.

Na kojim projektima trenutno radite, a koji su u pripremi?

Trenutno radimo na manjim projektima, u pripremi su neki konkursni projekti javne namjene i nadam se nastavak na projektu nove srednje ekonomske škole u Sisku koja je stradala u potresu.

Šta je, prema Vašem mišljenju, najvažnija stavka koju mora da sadrži svaki arhitekt? 

Mislim da bi to trebala biti radoznalost i ambicija za neprestanim učenjem.